ZAŠTITA ČOVJEKA I OKOLIŠA
Ukoliko biste željeli više upoznati sa pravnim i zakonskim regulativama oko zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj, kliknite na dole navedene članke.
{slide=Okoliš i prirodna baština}
Zakon o zaštiti okoliša - N.N. br. 82194, 128/99
Okoliš je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek. Zakonom se uređuje zaštita okoliša, radi očuvanja okoliša, smanjivanje rizika za život i zdravlje ljudi, osiguravanja i poboljšavanja kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpo-voljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i održivog razvoja. Građani imaju pravo na pravodobno obaviješćivanje o oneščićavanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u vezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša.
Procjenom utjecaja na okoliš sagledava se mogući nepovoljni utjecaj namjeravanog zahvata na tlo, vodu, more, zrak, šume, klimu, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, krajolik, prostorne i kulturne vrijednosti, njihove međuodnose, uzimajući u obzir i druge planirane zahvate i mogući međuutjecaj s postojećim ili planiranim zahvatima na području na kojem se sagledava utjecaj zahvata.
Pravna ili fizička osoba koja prouzroči oneščićavanje okoliša odgovara za nastalu štetu, te istu mora sanirati i nadoknaditi.INSPEKCIJSKI NADZOR: provodi inspektor zaštite okoliša i ostali inspektori, svaki u okviru svoje nadležnosti.Podzakonski akti donešeni na temelju ovog zakona: a) Uredba o uvjetima za izdavanje suglasnosti za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (NN 7/97)
b) Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96)
c) Uredba o procjeni utjecaja na okoliš (NN 34/97, 37/97)
d) Popis zahvata uz Uredbu o procjenu utjecaja na okoliš (NN 37/97)
e) Pravilnik o katastru emisija u okoliš (NN 36/96)
f) Pravilnik o znaku zaštite okoliša (NN 64/96)
g) Pravilnik o priznanjima i nagradama za dostignuća na području zaštite okoliša (NN 1 7/96)
h) Popis pravnih osoba kojima je izdana suglasnost za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (NN 1 5/98)
i) Deklaracija o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj (NN 34/92)
{/slide}
{slide=Pravo na zdrav okoliš}
U pravnom sustavu Repubiike Hrvatske osigurani su uvjeti za učestvovanje javnosti u donošenju odluka glede zaštite okoliša, te postoji potreba da se javnost sa istima upozna kako bi se na ispravan način i pravovremeno uključila u propisane postupke.
Odredbom članka 3. Ustava RH kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske odredeni su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Pravo na zdrav okoliš je jedno od temeljnih ljudskih prava kojega jamči Ustav Republike Hrvatske.
Naime, člankom 69. Ustava RH odredeno je: "Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava pravo građana na zdrav okoliš.
Građani, državna, javna i gospodarska tijela i udruge dužni su, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša." Zakonom o zaštiti okoliša ("Naroden novine" broj 82/94 i 1 28/99) uređuje se zaštita okoliša, radi očuvanja okoliša, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi, osiguravanja i poboljšanja kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.
Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i održivog razvoja (članak 1 Zakona o zaštiti okoliša).
Osnovni ciljevi zaštite okoliša, u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu: - trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti,
- očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih dobara,
- očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika,
- unaprijedenje stanja okoliša i osiguravanje boljih uvjeta života (članak 2. Zakona o zaštiti okoliša). Okoliš je dobro od interesa za državu i ima njezinu osobitu zaštitu.
(članak 3. Zakona o zaštiti okoliša).
Okoliš je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek (al.1. stavka 1. članka 5. Zakona o zaštiti okoliša).
Odredbom članka 5. Zakona o zaštiti okoliša odredene su definicije pojedinih izraza koji se rabe u tekstu zakona, te je ‚izmedu ostalog odredeno:
- onečišćivač je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje onečišćenje okoliša,
- onečišćavanje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica štetnog djelovanja ili izostanka potrebnog djelovanja, ispuštanja, unošenja ili odlaganja štetnih tvari, ispuštanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih za okoliš.
{/slide}
{slide=Načela zaštite okoliša}
Osnovna načela zaštite okoliša sadržana su u člancima 11. do 17. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine RH" broj 82/94):
NačeIo preventivnosti
određuje da se radi izbjegavanja rizika ili opasnosti za okoliš, pri planiranju ili izvodenju zahvata treba primijeniti prethodne mjere zaštite okoliša.
Nadalje, da zahvat u okoliš treba biti tako planiran i izveden da što manje onečišćava okoliš, a da se pri tome vodi računa o racionalnom korištenju prirodnih izvora energije.
Pri izvođenju zahvata treba nastojati koristiti isprobana dobra iskustva i upotrebljavati raspoložive proizvode, opremu, uređaje i primjenjivati proizvodne postupke, najpovoljnije za okoliš.
Kad prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive štete okolišu, ne smije se odlagati poduzimanje nužnih zaštitnih mjera, pa ni u slučaju kad ta opasnost nije znanstveno istražena.
Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih izvora i biološke raznolikosti
određuje da se ne smije umanjivati vrijednost prirodnih izvora, vode, mora, zraka, tla, šuma i izvornih vrijednosti krša. Prirodne izvore treba nastojati očuvati na razini kakvoće koja nije štetna za čovjeka, biljni i životinjski svijet. Tlo treba koristiti razumno i očuvati njegovu produktivnost, a nepovoljne učinke za tlo izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri, te izbjegavati svaki zahvat koji ima štetan učinak na biološku raznolikost i očuvati prirodni genetski sklad i sklad prirodnih zajednica, živih organizama i neživih tvari.
Načelo zamjene ili nadomještanja drugim zahvatom
određuje da zahvat koji bi mogao nepovoljno utjecati na okoliš treba nastojati zamijeniti zahvatom koji predstavlja bitno manji rizik i opasnost, pa i u slučaju kad su troškovi takvog zahvata veći od vrijednosti koju treba zaštiti. Pri korištenju proizvoda, uređaja i opreme i primjeni proizvodnih postupaka, onečišćavanje okoliša treba ograničavati na izvoru nastanka.
Tvari koje se mogu ponovno upotrijebiti, ili koje su biološki razgradljive, trebaju imati prednost pri upotrebi, pa i u slučaju većih troškova, ako su ti troškovi razmjerni vrijednostima koje treba zaštititi.
Upotrebi kemikalija i ostalih tvari koje razgradnjom postaju neškodljive, dati će se prednost pred drugim tvarima, ako pri tome nema rizika ili opasnosti po okoliš.
Načelo cjelovitosti
određuje da pri donošenju strategije, programa, planova intervencije i propisa o zaštiti okoliša te izdavanju dozvola, suglasnosti i odobrenja i provodenju financijske politike, nadzora, kao i drugih mjera zaštite okoliša, neophodno je zajedničko djelovanje i suradnja tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave. Za cjelovito i ravnomjerno postizanje ciljeva zaštite okoliša, narečena tijela osiguravaju način i uvjete zajedničkog djelovanja građana i institucija.
Načelo poštivanja prava
određuje da kod donošenja odluke o zahvatu u okoliš i za vrijeme izvođenja zahvata mora se postupati u skladu sa zakonom i drugim propisima, te poduzimati sve mjere koje osiguravaju prava čovjeka na zdrav i čisti okoliš.
Načelo plaćanja troškova onečišćenja
određuje da onečišćivač snosi troškove nastale onečišćivanjem okoliša, koji troškovi obuhvaćaju troškove nastale u vezi sa onečišćenjem okoliša, troškove sanacije i troškove pravične naknade štete.
Načelo javnosti i sudjelovanja
određuje da građani imaju pravo na pravodobno obavješćivanje o onečiščavanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u vezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša u skladu sa ovim Zakonom i drugim propisima. Pri institucionalnom rješavanju pitanja zaštite okoliša tijela državne uprave i tijela jedinice lokalne samouprave i uprave osigurati če sudjelovanje zainteresiranih strana prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa. {/slide}